U novu 2022. godinu ušli smo odmorni, vrativši se sa zimskih praznika. Vrijedno smo krenuli u rad, istraživanje i učenje. Sredinom mjeseca siječnja, došla nam je nova odgajateljica/učiteljica s kojom smo se upoznavali, puno razgovarali, dijelili iskustva i doživljaje. Duže vrijeme nas nije bilo pa smo se prisjetili dogovorenih pravila ponašanja.

Veljača je bio šareni i maškarani mjesec. Četiri petka za redom oblačili smo kostime i igrali igre. Tim danima smo malo predahnuli od vrijednog učenja i rješavanja radnih listova i prepustili se ulogama kostima koje nosimo. Bilo je tu gusara, princeza, bubamara, spidermena, majstora, batmena, vila i brojnih drugih kostima. Igrali smo Plesne stolice, Slijepi miš, Kaladont, Gluhi telefon, Pogodi tko te zove... U veljači smo obilježili Valentinovo na način da smo svojim roditeljima i/ili drugoj osobi koju volimo, napravili čestitku koristeći se likovnim tehnikama po želji, što su uglavnom bile pastelne boje i kolaž papir. Sredinom mjeseca počeli smo sa domaćim zadaćama koje smo dobili svaki petak. To su bile igre poput memoryja, pokrivaljka, domina, remija, što smo rješavali sa svojim roditeljima, bakama, djedovima, starijom braćom ili sestrama. Bilo je zanimljivo i zabavno, a svakako korisno jer smo učili slova, brojeve, rimu, rastavljanje riječi na slogove, uočavali odnose među predmetima i brojne druge stvari. Slikali smo se u radu i međusobno motivirali na rad i učenje.

U ožujku smo obilježili čak tri važna dana. Prvo je bio Dan očeva. Svatko je opisao svoga tatu te smo razgovarali što s tatama najviše volimo raditi. Na kraju smo za njih nešto nacrtali i napisali i to im poklonili. Potom smo obilježili Svjetski dan osoba s Down sindromom. Taj dan smo obukli različite čarape, međusobno razmijenili iskustva i znanja koja imamo, istaknuli neke važne stvari i zašto nosimo različite čarape. Pročitali smo i priču na tu temu te na kraju napravili veliki plakat sa puno različitih, šarenih čarapa. U ovom mjesecu je bio i prvi dan proljeća te smo sobu uredili veselim i šarenim bojama i crtežima cvijeća, livade, ptica, koje smo naslikali temperama.

Zadnji dan u ožujku, ujedno je bio i zadnji dan programa predškole. Svi smo bili obučeni u toge, dobili smo svoje kapice i diplome. Atmosfera je bila vrlo opuštena, vesela uz puno glazbe i plesa. Jeli smo kolače, grickalice, voće i sokove. Igrali smo se, družili te oprostili od svojih prijatelja i odgajateljica. Uzbuđeno i s iščekivanjem krećemo u nove školske avanture.

  • 20220331_131441
  • 20220331_131458
  • 20220331_131514
  • 20220331_131544
  • 20220331_131613
  • 20220331_133612
  • 20220331_133653
  • 20220331_135503
  • 20220331_135614

U Program predškole ove je godine upisano 17 djece. Od toga je 10 dječaka i 7 djevojčica.

Kako je njima ovo sve bilo novo, a pojedina djeca nikada nisu boravila u vrtiću i susrela se s toliko druge djece na istome mjestu, krenuli smo sa aktivnostima vezanima za emocije. Istraživali smo  svoje i tuđe emocije. Upoznali smo se s četiri osnovne emocije koje svi svakodnevno izražavamo, a to su sreća, tuga, ljutnja i strah. Razgovarali smo o svojim emocijama te su djeca rekla što kod njih izaziva te osjećaje. Svakodnevno smo čitali priče te se izražavali raznim likovnim tehnikama na istu temu. No nismo se bavili samo emocijama, redovito smo vježbali u dvorani, igrali natjecateljske igre te boravili na svježem zraku.

Kako bi se još što bolje međusobno upoznali krenuli smo s aktivnostima na temu "Moja obitelj". Tako smo saznali s kime žive, imaju li sestru, brata, kućnog ljubimca, kuću, stan i kako se zove mjesto u kojem žive. Čitali smo razne priče i pjesmice na istoimenu temu, prepičavali anegdote iz doma te se likovno izražavali.

Slijedeći interese djece iz skupine započeli smo aktivnosti vezane za brodove  tijekom kojih smo pokušali razvijati djetetovu svijest o važnosti brodova i ribara. Upoznali smo se s vrstama brodova, djelovima broda, listali enciklopedije, čitali razne priče, gledali video o brodovima te se likovno izražavali i pjevali pjesmice.

Kraj mjeseca studenog smo počeli pričati o Adventu te zašto slavimo Božić. Svakodnevno smo počeli izrađivati ukrase za sobu, izrezivali smo, modelirali, slušali božićne pjesme. Napokon nam je stigao taj 12. mjesec kojeg smo svi nestrpljivo čekali. Iako smo imali mnoge aktivnosti koje smo trebali provesti, nažalost nismo uspjeli zbog izolacije. Ali dočekali smo sv. Nikolu kojeg zbog pandemije nismo mogli vidjeti ni ove godine, ali nam je ostavio poklone u sobi te pismo u kojem nam je iznio svoje osjećaje. I ako bude sve uredu možda dogodine i vidimo. Ujedno smo se pripremali za Božićni koncert koji se ove godine zbog cijele situacije snimao u dvorani pod nazivom "Božić uvijek pronađe put". U novu godinu ulazimo pozitivniji te krećemo u nove neistražene avanture.

  • viber_slika_2022-01-23_21-55-55-093
  • viber_slika_2022-01-23_21-55-56-205
  • viber_slika_2022-01-23_21-56-50-822
  • viber_slika_2022-01-23_21-56-50-965
  • viber_slika_2022-01-23_21-56-51-175
  • viber_slika_2022-01-23_21-56-51-376
  • viber_slika_2022-01-23_21-56-51-659
  • viber_slika_2022-01-23_21-56-51-759
  • viber_slika_2022-01-23_21-58-11-372
  • viber_slika_2022-01-23_21-58-11-556
  • viber_slika_2022-01-23_21-58-11-770
  • viber_slika_2022-01-23_21-58-12-078
  • viber_slika_2022-01-23_21-58-12-255
  • viber_slika_2022-01-23_21-58-12-444
  • viber_slika_2022-01-23_21-59-11-185